Ako pak želite pobjeći od grada, gužve, a volite ronjenje, posjetite otok Krapanj, pogledajte Muzej jadraske spužve po cemu je ovaj najniži otočić i poznat kao i po našem roniocu na dah Kristijanu Curaviću. Na otoku Zlarinu upoznat ćete ljepote naših prekrasnih koralja i uživati u miru otoka.Na otoku Logorunu možete posjetiti rezervat magaraca, koji su tu pod zaštitom.

Možete posjetiti Plitvička jezera koja su udaljena oko sat vremena modernom auto cestom, prošetati i uživati u prekrasnoj prirodi. Isto tako nadomak Vodica možete posjetiti Park prirode Sjeverni Velebit,kao i jedinstveno Vransko jezero, koje je ispod razine mora, a slatkovodno je i obiluje ribama, stanište je raznim pticama koje tu žive ali i one koje tu zimuju.

Posjetiti možete i brojna seoska gospodarstva gdje možete uživati kušajući ukusne i raznolike domaće delicije, kušati domaće dalmatinsko vino, saznati puno o načinu života na selu, sudjelovati u branju maslina i sl.

Vodičani kažu da nemaju neke posebne znamenitosti zbog kojih bi turisti kod njih dolazili, no s tom se izjavom ne bih složila budući da je velik broj kulturnih spomenika i arheoloških zanimljivosti u okolici grada.

Itako je sve počelo, s niti manje, niti više nego 50 slamarica. Koliko su se žrtvovali i bili uporni najbolje svjedoči priča Danice Antić kojoj bi svaki dan izgledao otprilike ovako: prvo bi vodu vukla iz bunara dubokog osam metara, te bi je sama nanašala u dvije bačve, za zahod i pranje. Potom bi do devet navečer prala suđe, a od devet do ponoći gostima odjeću. no ne u perilici kojih tada nije bilo, nego bi je kuhala i trljala na dasci. U tri u jutro bi se budila da odjeću stavi sušiti, a nakon toga bi krenula u misto po kruv i mliko kako bi njene goste, kada se probude, čekala mirišljiva odjeća i topli zajutrak. Dodatno bi Danica na tržnici i po okolnim mjestima prodavala povrće iz svoga vrta, obrađivala vinograd, a, kako kaže, svojim je gostima mogla ponuditi tek jedan željezni krevet sa slamaricom i još jedan od “pršone”. No, činjenica da su se pojedini gosti dvadeset godina vraćali najbolje govori o kakvoći njenog truda i njenom umijeću svladavanja stranih jezika. No, nikad ne bi odlazili a da ne budu ispraćeni širokim osmjehom, bocom domaće rakije i maraštine od grožđa što ga je uzgojila. Koliko današnji Vodičani cijene pojam nekadašnje vodičke žene koja je golim rukama podigla turizam, najbolje svjedoči kip žene izlivenog u bronci, a smještenom u parku hotela Olympija.

Ookolnim mjestima, Rakitnica, Mrdakovica, Pišća, Kamena i Okit danas se nalaze polja vodičkih težaka. No, nekada davno, još u željeznom dobu, tu su bili stanovi i sela u kojima se marljivo radilo i živjelo, o čemu svjedoče brojni materijalni dokazi. Tako je, primjerice u mjestu Šabin Brdo pronađeno oruđe, te ljudske i životinjske kosti. Također su značajni dokazi života Liburna, potom Rimljana, o čemu svjedoči Velika Mrdakovica (tzv. Arauzona), liburnsko-rimsko naselje s nekropolom, važno mjesto na jednoj od rimskih cesta koje su povezivale Jaderu (Zadar) sa Salonom (Solin). U blizini se nalazi i prirodna kaptaža za sakupljanje kišnice, tzv. ograđenica ili turska cisterna, kako je Vodičani zabunom vole zvati iako je iz rimskog doba. No, i dan danas se na ovom mjestu napaja stoka i zalijevaju maslinici. Jospi Jakovljević, na čijoj se zemlji nalazi, ispričao nam je kako se kao mladić tamo kupao iako je voda hladnija nego u vodopadu.

Kako su u Srednjem vijeku Vodičani gradili crkve na grobljima u blizini svojih kuća, tako je izgrađena i crkva sv. Ilije Proroka. Zanimljiva se pričica veže uz crkvu Gospe od Karmela na brdu Okit u čijoj blizini je zasađeno stablo klena koje je nekim čudom cvalo svake treće godine u vrijeme Božića. U doba Jugoslavije stablo je posjećeno, no mještani su ga prije nekoliko godina ponovno zasadili, a kako kažu: “Na samo čudo se samo čeka … “. Tako je podignuta i crkva sv. Ivana u Rakitici, u čijoj su blizini na brdu, pred najezdom Turaka mještani izgradili Gradine, koje su danas zapuštene. Kada je turska vlast počela slabiti, mnogi su se vraćali na stanove u poljima, no većina ih je ipak ostala živjeti u mjestu, te bi odlazila tek obrađivati polja u zaleđu. Vrijedni, uporni, radišni težaci su tako postajali sve više poznati po svojim maslinama i višnjama maraskama koje bi prerađivali u Zadru, te razmjenjivali za proizvode s pristiglih brodova. U to je doba naselje imalo svega nekoliko kuća, a same Vodice su dobile ime po jednoj neobičnosti. Naime, mjesto je obilovalo vodom, štoviše bilo je krcato bunarima s boćatom vodom. Srećom, veliki broj bunara je imao i pitku vodu, pa su je mještani i izvozili do 19. stoljeća. Danas su od svih tih bunara ostala svega dva, na glavnom gradskom trgu, iz čije dubine tek zasvjetli pokoji dolar ili euro koje turisti redovno bacaju za sreću.

Nastanak Vodica povezan je s gradnjom gotičke crkvice sv. Križa, smještene kraj današnjeg hotela Punta. Prema legendi, gradnja je počela kada su jak vjetar i valovi s olujnog mora na kopno izbacili veliki drveni križ. Mještani su to shvatili kao Božji znak, pa su i crkvicu nazvali po križu. Nakon konačnog odlaska Turaka selo se proširilo izvan gradskih zidina, pa je crkva postala premala. Stoga je u samom središtu grada, šibenski majstor Ivan Skoko izgradio novu župnu crkvu Sv. Križa sa zvonikom. Ova manja, starija, danas služi za organizaciju brojnih izložbi, dok se u novoj, baroknoj, održavaju svete mise, vjenčanja, večeri klasične glazbe i ostala događanja. U blizini je i Ćorićev turanj, poznata građevina od bračkog kamena koju je sagradila imućna šibenska obitelj. Stambeni i gospodarski objekti su utvrđeni ogradnim zidom, no kako je danas u ruševnom stanju, u toranj nećete moći ući. Lijepo je znati kako je do prije dvije godine u dvorištu bilo ljetno kino.

Moglo bi se reći da nije bilo otvorenog srca, širokog osmjeha i dobre hrane teško da bi se Vodice danas razvile u predvodnicu hrvatskog turizma. Iako čak 85% gostiju čine stranci mogu iz iskustva potvrditi da nemam niti jednog prijatelja iz Zagreba, koji tu ne ljetuje ili barem nikad nije ljetovao. Mladi tu najviše vole dolaziti zbog zabave. Kažu da je tu uvijek špica! A kolika je špica najbolje se možete uvjeriti ukoliko dođete u kolovozu budući da se tada u Vodicama može “brijati” do ranih jutarnjih sati, i to u središtu grada. U kafićima naravno da ne, ali u klubovima bez ikakvog problema.

Tekst “Vodice malo misto velig srca” je preuzet iz revije za turizam “Turist plus”.