Vodice

O Vodicama

Smještene u srcu Dalmacije, okružene prekrasnim otocima, Vodice su poznato turističko mjesto koje je svojih pedesetak i vise godina bavljenja turizmom pokazalo što je istinska ljepota i užitak godišnjeg odmora.

Mnogi se gosti rado vraćaju na ove prekrasne obale jer ne mogu odoljeti ljepoti kojom su okružene Vodice.

Ovo mjesto ima ponešto za svakoga, a uz prekrasne šljunčane plaže okružene čistim morem pružaju se mogućnosti mnogobrojnih izleta, krstarenja na otoke ili obilazak naših parkova prirode, nacionalnih parkova koji su udaljeni svega 1-2 sata od Vodica.

Nacionalni park Kornati je labirint od 140 otoka, otoćica i raznih hridina koji zauzima oko 300 m2.

Kao što legenda kaže Bog je stvorio Kornate posljednjeg dana stvaranja svijeta od nešto bijelog stijenja što mu je preostalo u ruci i odlučio da ne treba ništa više mijenjati, a vi dođite i uvjerite se sami u iznimnu ljepotu ovog čuda prirode.

Samo 25 km od Vodica teče biser i ponos ovog kraja, a to je rijeka Krka sa svojim prekrasnim i jedinstvenim Slapovima, jezerima, kanjonima.

Varljiva i nepredvidiva ljepotica koja osvaja na prvi pogled, ponekad mirna i tiha nepomična pa onda razigrana i divlja u svojim tokovima preskače kanjone i teče te se slijeva u jezera, more udara o kamenje i hridi i prosipa biserne kapi svježine.

Osjetite dah naše Hrvatske prošlosti u tvrđavama naših Hrvatskih velikana kao i ljepotu našeg Zvonimirovog grada Šibenika koji odiše svom svojom ljepotom i starinama kao što je Katedrala sv. Jakova koja je pod zaštitom UNESCO-a i proglašena je svjetskom kulturnom baštinom, a udaljen je svega 13 km od Vodica.

Ako pak želite pobjeći od grada, gužve, a volite ronjenje, posjetite otok Krapanj, pogledajte Muzej jadraske spužve po cemu je ovaj najniži otočić i poznat kao i po našem roniocu na dah Kristijanu Curaviću. Na otoku Zlarinu upoznat ćete ljepote naših prekrasnih koralja i uživati u miru otoka.Na otoku Logorunu možete posjetiti rezervat magaraca, koji su tu pod zaštitom.

Možete posjetiti Plitvička jezera koja su udaljena oko sat vremena modernom auto cestom, prošetati i uživati u prekrasnoj prirodi. Isto tako nadomak Vodica možete posjetiti Park prirode Sjeverni Velebit,kao i jedinstveno Vransko jezero, koje je ispod razine mora, a slatkovodno je i obiluje ribama, stanište je raznim pticama koje tu žive ali i one koje tu zimuju.

Posjetiti možete i brojna seoska gospodarstva gdje možete uživati kušajući ukusne i raznolike domaće delicije, kušati domaće dalmatinsko vino, saznati puno o načinu života na selu, sudjelovati u branju maslina i sl.

Danju okupane suncem, pune života i zabave noću kao da još više živnu. Prošetajte prekrasno osvjetljenom šetnicom do centra mjesta gdje se svakog dana odnosno večeri održavaju razni programi, kao što su zvukovi klapske pjesme koja tu čarobno i romantično zvuči.

Veselite se s Vodičanima i svim gostima Vodica na velikoj Vodičkoj festi 04.08. ili zaplešite u najpoznatijem discu Hacienda.

Vodice su turističko mjesto koje je vrlo interesantno i izvan sezone. Kada zapuše jugo ili bura, mjesto ima svojih čari i uvijek je lijepo prošetati uz more.

Kada se miris mora izmješa sa mirisom borova, lavande i ružmarina, užitak je biti na moru i slušati šum valova, gledati beskrajno plavetnilo. Kada se grad smiri i stišaju se gužve na plažama, zavlada mir koji opet ima svoje čari.
Zar vas nismo potaknuli da dođete?

Želimo vam ugodan godišnji odmor.


Vodice malo misto velikog srca

Da je malo, živa je istina, no koliko mu je srce uistinu veliko, mislim da ćete se sami uvjeriti ukoliko odaberete Vodice za sljedeće ljetovanje. Vodičani za sebe kažu: "Nemamo baš neke spomenike, ali ćete se u našem malom mistu osjećati bolje nego kod svoje kuće".

Stoga i ne čudi da su se Vodice razvile u jedno od najpoželjnijih i najposjećenijih turističkih gradova Dalmacije. I to sve zahvaljujući gostoljubivosti i srdačnosti stanovnika. Iako su u prošlosti većinom bili težaci, s vremenom su shvatili vrijednost turizma i ostao im je u krvi. Samo bih nadodala kako ga stvarno imaju u malom prstu, pa i ne čudi kako je to mjesto prošle godine zabilježilo rekordan broj gostiju koji su ostvarili gotovo milijun noćenja.

Razvoj turizma je započeo unazad pedesetak godina. Nakon II svjetskog rata, pedesetih godina prošlog stoljeća, jedini turisti koji su ovdje dolazili bili su radnici, djeca, ratna siročad, te nešto stranaca uglavnom iz Njemačke, Austrije i Čehoslovačke. Postojao je samo privatni smještaj loše udobnosti, šatori i grupni smještaj u učionicama osnovnih škola. U samim počecima nije bilo čak niti vodovoda i asfalta. Stanovnici pričaju da im je turizam pao na pamet kada su zaključili da bi Šibenčanima, koji su kod njih vikendom dolazili na izlet trabakulom (brodom) "Pataka", mogli ponuditi ipak nešto više od dobre janjetine, vina i prošeka (desertnog vina).

I tako je sve počelo, s niti manje, niti više nego 50 slamarica. Koliko su se žrtvovali i bili uporni najbolje svjedoči priča Danice Antić kojoj bi svaki dan izgledao otprilike ovako: prvo bi vodu vukla iz bunara dubokog osam metara, te bi je sama nanašala u dvije bačve, za zahod i pranje. Potom bi do devet navečer prala suđe, a od devet do ponoći gostima odjeću. no ne u perilici kojih tada nije bilo, nego bi je kuhala i trljala na dasci. U tri u jutro bi se budila da odjeću stavi sušiti, a nakon toga bi krenula u misto po kruv i mliko kako bi njene goste, kada se probude, čekala mirišljiva odjeća i topli zajutrak. Dodatno bi Danica na tržnici i po okolnim mjestima prodavala povrće iz svoga vrta, obrađivala vinograd, a, kako kaže, svojim je gostima mogla ponuditi tek jedan željezni krevet sa slamaricom i još jedan od "pršone". No, činjenica da su se pojedini gosti dvadeset godina vraćali najbolje govori o kakvoći njenog truda i njenom umijeću svladavanja stranih jezika. No, nikad ne bi odlazili a da ne budu ispraćeni širokim osmjehom, bocom domaće rakije i maraštine od grožđa što ga je uzgojila. Koliko današnji Vodičani cijene pojam nekadašnje vodičke žene koja je golim rukama podigla turizam, najbolje svjedoči kip žene izlivenog u bronci, a smještenom u parku hotela Olympija.

Vodičani kažu da nemaju neke posebne znamenitosti zbog kojih bi turisti kod njih dolazili, no s tom se izjavom ne bih složila budući da je velik broj kulturnih spomenika i arheoloških zanimljivosti u okolici grada.

U okolnim mjestima, Rakitnica, Mrdakovica, Pišća, Kamena i Okit danas se nalaze polja vodičkih težaka. No, nekada davno, još u željeznom dobu, tu su bili stanovi i sela u kojima se marljivo radilo i živjelo, o čemu svjedoče brojni materijalni dokazi. Tako je, primjerice u mjestu Šabin Brdo pronađeno oruđe, te ljudske i životinjske kosti. Također su značajni dokazi života Liburna, potom Rimljana, o čemu svjedoči Velika Mrdakovica (tzv. Arauzona), liburnsko-rimsko naselje s nekropolom, važno mjesto na jednoj od rimskih cesta koje su povezivale Jaderu (Zadar) sa Salonom (Solin). U blizini se nalazi i prirodna kaptaža za sakupljanje kišnice, tzv. ograđenica ili turska cisterna, kako je Vodičani zabunom vole zvati iako je iz rimskog doba. No, i dan danas se na ovom mjestu napaja stoka i zalijevaju maslinici. Jospi Jakovljević, na čijoj se zemlji nalazi, ispričao nam je kako se kao mladić tamo kupao iako je voda hladnija nego u vodopadu.

Kako su u Srednjem vijeku Vodičani gradili crkve na grobljima u blizini svojih kuća, tako je izgrađena i crkva sv. Ilije Proroka. Zanimljiva se pričica veže uz crkvu Gospe od Karmela na brdu Okit u čijoj blizini je zasađeno stablo klena koje je nekim čudom cvalo svake treće godine u vrijeme Božića. U doba Jugoslavije stablo je posjećeno, no mještani su ga prije nekoliko godina ponovno zasadili, a kako kažu: "Na samo čudo se samo čeka ... ". Tako je podignuta i crkva sv. Ivana u Rakitici, u čijoj su blizini na brdu, pred najezdom Turaka mještani izgradili Gradine, koje su danas zapuštene. Kada je turska vlast počela slabiti, mnogi su se vraćali na stanove u poljima, no većina ih je ipak ostala živjeti u mjestu, te bi odlazila tek obrađivati polja u zaleđu. Vrijedni, uporni, radišni težaci su tako postajali sve više poznati po svojim maslinama i višnjama maraskama koje bi prerađivali u Zadru, te razmjenjivali za proizvode s pristiglih brodova. U to je doba naselje imalo svega nekoliko kuća, a same Vodice su dobile ime po jednoj neobičnosti. Naime, mjesto je obilovalo vodom, štoviše bilo je krcato bunarima s boćatom vodom. Srećom, veliki broj bunara je imao i pitku vodu, pa su je mještani i izvozili do 19. stoljeća. Danas su od svih tih bunara ostala svega dva, na glavnom gradskom trgu, iz čije dubine tek zasvjetli pokoji dolar ili euro koje turisti redovno bacaju za sreću.

Nastanak Vodica povezan je s gradnjom gotičke crkvice sv. Križa, smještene kraj današnjeg hotela Punta. Prema legendi, gradnja je počela kada su jak vjetar i valovi s olujnog mora na kopno izbacili veliki drveni križ. Mještani su to shvatili kao Božji znak, pa su i crkvicu nazvali po križu. Nakon konačnog odlaska Turaka selo se proširilo izvan gradskih zidina, pa je crkva postala premala. Stoga je u samom središtu grada, šibenski majstor Ivan Skoko izgradio novu župnu crkvu Sv. Križa sa zvonikom. Ova manja, starija, danas služi za organizaciju brojnih izložbi, dok se u novoj, baroknoj, održavaju svete mise, vjenčanja, večeri klasične glazbe i ostala događanja. U blizini je i Ćorićev turanj, poznata građevina od bračkog kamena koju je sagradila imućna šibenska obitelj. Stambeni i gospodarski objekti su utvrđeni ogradnim zidom, no kako je danas u ruševnom stanju, u toranj nećete moći ući. Lijepo je znati kako je do prije dvije godine u dvorištu bilo ljetno kino.

Moglo bi se reći da nije bilo otvorenog srca, širokog osmjeha i dobre hrane teško da bi se Vodice danas razvile u predvodnicu hrvatskog turizma. Iako čak 85% gostiju čine stranci mogu iz iskustva potvrditi da nemam niti jednog prijatelja iz Zagreba, koji tu ne ljetuje ili barem nikad nije ljetovao. Mladi tu najviše vole dolaziti zbog zabave. Kažu da je tu uvijek špica! A kolika je špica najbolje se možete uvjeriti ukoliko dođete u kolovozu budući da se tada u Vodicama može "brijati" do ranih jutarnjih sati, i to u središtu grada. U kafićima naravno da ne, ali u klubovima bez ikakvog problema.

Tekst "Vodice malo misto velig srca" je preuzet iz revije za turizam "Turist plus".